Miladin Sobic Desetka iz drugarstva II Lyrics

U jednom gradu, kraj hladne rijeke,
Baš me briga u kom,
Gdje ulice zadnje u tmini se gube
Stoji studentski dom,
A u tome domu, na prvom spratu
Vrata i jedan broj,
Iza njih samo u sobici maloj
živi kolega moj,
šta tamo ima, nabrojati redom
Ne znam da li bih mogao,
Al čim tamo krocih , tri kreveta vidjeh,
A njh, brate, nekako mnogo,
Odavde smjelo na ispit se ide,
čilo i sa puno volje,
Na povratku nekom se pruži ruka, a nekom:
Bolan, biće bolje!
I uvijek požalim kad moram nekud dalje
Od malog studentskog bratstva,
Al nikad ne odem, a da im ne upišem
Desetku iz drugarstva.
Al da vidite, obicno dva put
u mjesecu tog slavlja i te vike
kad stigne paket od neke majke
sa Durmitora ili sa Like
il kad šibicu vuku ko ce noćas spavati
na promaji pokraj vrata
ili kad se otkrije da su se svi zatreskali
u onu Maricu s tređeg sprata
il kad pišu drugaru kome ne smetaju više uvojci,
nije na vrijeme godinu dao
I eno ga sada u vojsci.
Odavde smjelo na ispit se ide,
čilo i sa puno volje,
Na povratku nekom ruka se pruži, a nekom:
Čoče, biće bolje!
I uvijek požalim kad moram nekud dalje
Od malog studentskog bratstva,
Al nikad ne odem, a da im ne upišem
Desetku iz drugarstva.
Udjose u pjesmu moju
Na glavna vrata,
Al ne preko veze i poznanstva,
Jer svakom od njih propusnica bješe
DESETKA IZ DRUGARSTVA!