Edo Maajka On je mlađi Lyrics

On je mađi, rodio se kasno i nije mu jasno, zašto otac govori
da bi trebalo sve Srbe na vrbe, kako da objasni da voli baš nju, baš
Srpkinju, baš Milanovu kćer, kako objasnit ocu u kojem je bio geler,
kojem su cijeli odred pobili Srbi, kako objasnit Tigru koju je uvjek iš'o
prvi, da je rođena u Zagrebu '85. isto ko i on, i da sada nosi baš
njegovo dijete, trebat će starog sanagsa ko i njoj piva onda kad je
sve počelo kad je sa njim na maturalcu bila.

Oni su urbana djeca, briju na eksove i na „partije", ne zanimaju ih vidre
il' komunustičke partije, oni vole samo Dinamo i Edia i Dusa, pacifisti
bojkotiraju sve što je „made in USA", oni su metropola, Akvarius oni su
radio 101, da ih pitaš ko je predsjednik oni će reći: „Ne znam". Kasno je
za podbačaj, iskreno, oni podbačaj ne žele vole se ludi maturanti svoje
djete žele.

Ima plan, reć' će im: „Tata i mama ovo je Ana", tako je svejedno svi
zovu, prešutiće da joj je pravo ime Milana, al ne, ne, saznali bi oni to kad-tad,
stari voli kad sam iskren, zato im idem reć' sad, sad, sad.
Travno, zgrada, liftom do četvrtog kata, prezime Marušić njegova mama im otvori
vrata: „Dobro veče, bok mama fino miriše ti sarma, ovo je moja djevojka";
-„Drago mi je gospođo, ja sam Milana." -„Ja sam Marija, vi uđite, sad će večera vi se poslužite."

„Tak' si zgodna, odite za stol, ja ću doći odma." Za stolom stari sa žujom,
puši kolumbo cigarete na zidu Franjo spomenica i iz rata bajonete.
Koga to moje oči vide, faljen Isus sine, muški stisak ruku koje se znoje
i pitanje koje je ime tvoje. „Milana," ona reče blago, „i stvarno mi je
drago." -„Prezime?" -„Nije bitno..." -„Ma bitno je mala, bitno!!!
Dovodiš mi četnike u kuću, mali imaš muda!" -„To nije sve stari, Milana je
samnom i trudna, već treći mjesec, došli smo reći vama pa onda idemo
do njenog oca Milana, i njene mame Jele."

-„Franjo, to je njihov život, nek' naša djeca rade što god žele."
-„Došli smo reći, mama, prvo vama daćemo se vjenčat..." -„Ako ćeš se s
njom vjenčat, onda, mali, možeš komotno odjebat iz stana, a obojica
znamo da nemaš kamo!" On se samo diže sa stola pogleda Milanu i reče joj:
„Milana hajmo, hajmo u pičku materinu odavde!"
-„Ivane staniiii!!!"
Ivan stade, otac na koljena pade, otac pade u plač u desnoj ruci mu
osigurač, otac jeca, u ljevoj ruci bomba mu iz Kragujevca, srce ga štreca
i kaže: „E ne i moja djeca, isto mi je, da me ovaj srpski geler puče il'
srpsko unuče da imam, isto bi me bolilo, isto bi me ubilo!"

-„Slušaj me tata, pun mi kurac više i tebe i rata, i ustaša i četnika i partizana
i domobrana, ja volim nju više nego ti Domovinu, Tuđmana i generale,
ja volim nju i boli me kurac za ostale. Ona je moj bljesak, ona je moja oluja,
moja crkva i papa ona je moja spomenica rata, UNPROFOR, Prevlaka, ona
je moja Haška klupa, ona i djete su mi bitni više nego ti i mati i sve to skupa!!!"

Otac se skameni, otac se ne miče, otac zanijemi, Marija mu, žena, smirujuće
stišće šakama ramena, u sobi muk, jedini zvuk dolazi sa linije, svira linija Mate
Bulić i pjesma Gori borovina. Gori, gori mater joj jebem, on gori dok gleda sina
kako ga ne jebe, ni pet posto, on je naprosto sretan sa četnikušom,
gleda svog Ivana, svoje dijete, kako je hrabar i odvažan k'o on devedesete.
Al' nije on za dom spreman, on ga napušta spremno i nije mu svejedno,
živjeće bez pomoći mame i oca, ponosan, ali u strahu s Milanom napušta onu ulicu Božidara
Magovca Travno, „Drži Milane šaku čvrsto.", -„Volim te.", kaže klinac klinki, „Biće sve uredu, vjeruj mi, no sikiriki!"

Ivan se poče derat: „Ne, ne, ne, ne!!!" Čuli su eksploziju kragujevke na ulasku u Utrine
malo prije HG-spota, Ivan se jecajući smota na zagrebački asfalt sad ko da zna šta je rat...