Nasi prsti zaboravljaju svirati
naši glasovi pjevati,
mi se više ne sjećamo svojih stihova
chitarre morte, chitarre morte - mrtve gitare.
Zar ce, zar će samo oni pjevati one strasne refrene
umilnim i prijetecim glasovima,
refrene sastavljene od pogrdnih rijeci u upropastenom jeziku

Ne vjerujem opet cemo mi u gluho doba Ulicom Danijela Ozme
zasticeni jedino slabom koprenom prijateljstva
koje je uvijek nerazjasnjen slucaj, koje je uvijek nerazjasnjen slucaj

Ja se nadam, ja se nadam, ja se nadam - ja se prvi put nadam...

Dobili smo tvoje pismo i pjesmu, prijatelju,
stihove prigusene nade.
Utrnulim prstima pisemo odgovor,
na prezivjelim zicama srca daju ritam jos pulsiraju,
na vatrama covjeka poput Feniksa, poput Feniksa.

Disuci sarajevski zrak, opor od smrti toliko mladosti
moj Boze, Dio mio, moj Boze, Dio mio

Opet cemo mi ko nekad Haulikovom i Carsijom setati
zigosani nitima prijateljstva utiskivati tragove
u mokru snijegu i kaldrmi....

A što pitaš kako smo - živi smo, živi smo
A što pitaš kako smo - živi smo, živi smo...

See also:
JustSomeLyrics
117
117.78
Andrea Mingardi e Alessandro Bono Con un amico vicino Lyrics
Manu Chao Manu Chao / La vida es una tombola Lyrics