4 Limbs Crew feat. Clone Prolaznost Lyrics

Ljudi ko prolaznici kroz moj život prolaze
Dolaze da uzmu sve što dajem zatim odlaze
Za to vrijeme svaki od njih sa mnom dobar je
Ali kada jednom ode sutra više me ne poznaje
Kad sretne me na ulici više me ne pozdrave
Slago bi kad bi reko da ne bole me te spoznaje
Pa Priznajem bol i glasno vičem dosta je
Al sam sam si kriv jer preozbiljno shvaćam prolazne
Izvadi sjećanje iz sefa, a sef vrijeme je
Kreću uspomene načini da dohvatiš te predmete
Obrišeš prašinu koja s vremenom se skupila
Da osjetiš sve što si nekoć osjećao u grudima
Osvježi prošlost sjećanje održi budnim
Da ne čudiš se čudnima, čuda su u ljudima
Čudna sudbina me zbunila, ludilo me obuzima
Gubim sav zrak i vrijeme mi ga uzima
Guši me ko astma i plaši me ta pojava
Žudim za prošlošću ali ona se ne ponavlja
Dolazi samo slika ali razlika u bojama
Obasjana i jasna svejedno ne znam tko sam ja
Prijatelj il uspomena dajte da vam objasnim
Oprostite ako bio sam vam samo prolaznik
Misli na jučer živi sutra bez bojazni
Možda staze nam se spoje i sretnemo se ko zna gdje

Vrijeme ono mijenja dosta toga
Postoji život
Postojati će i prolaznost

Kad premotam film unatrag tad skontam šta se desilo
100 stvari se promijenilo brzo da nismo svjesni tog
prestiglo nas djelo naših ruku što smo nesvjesno napravili
teško prihvatili da je prekasno
vrijeme je ko rijeka, iskustva kao vjetar
jebeš sve tajne svijeta, na kraju nisi sretan
osvrni se na sve, opet prođi kroz te hodnike što vode te kroz godine
sto glasova što zovu te
vidiš blijede slike lice, očiju što bodre te
upozoravaju na korake pogrešne odluke
mijenjaju se stvari u glavi ti se počne maglit
sjećanje na prošlost vrijedno jer ju ne možeš vratit
vrijeme razilazi ljude, ruše se mostovi
odaljava jedno od drugog, stvara suprotnosti
rijetko kom bitan nekom ipak si 100% osto
sjeti se vremena kada bili ste si oslonci
dali gaziš to il maziš to što posto si
vrijeme te zgazilo a žališ još za prošlosti...

Vrijeme ono mijenja dosta toga
Postoji život
Postojati će i prolaznost...

Svaka sekunda nosi promjene
Nove poraze pobjede a ljude pretvara samo u prolazne face
Ljudi dolaze, odlaze naprosto šetaju kroz život
Pa i ti u njihovim životima bivaš samo šetač
I Ponekad pitaš se dok noge same kroče
Kroz živote stotine ljudi jesam li zatočen
Shvaćaš da nešto ne valja ko prazna obećanja
Bezizlazno tražiš izlaz koji vodi u sjećanja
prisjećaš se starih lica, događaja koje poznaješ od nekud ali neke grozne misli teku tobom tada spoznaješ da više nisi ona ista osoba
boli al da zaustaviš bol nisi sposoban
ko sam ja? Vrijeme leti a ti kontaš proći će
tuga koja ne prolazi kao ni dosada
stanje uma kao opsada koju nemožeš spriječit
jer sada i sam si dio te odvratne kolotečine
isprazan jer osjećaji sad su sjene
a posljedice ti govore negativac je vrijeme
i pošto ga nemoš vratit ti ostaješ samo patnik u nadi
da će i drugi shvatit što shvaćaš ti
vrijeme uzima bez povratka ono što ti je najdraže
otima vrijedne stvari jer baš one čine čovjeka
sve dok tebi najdraži ne shvate da trate sekunde minute sate vrijeme uzimat će bestidno
a ti ostat ćeš šetač i doće tu novo sutra
kao i još jedna u nizu od onih mrtvih ljuštura
zaboravit bitne i šetati tuđim životima ko stotine drugih što šeću
bezbrižna sirotinja...

Vrijeme ono mijenja dosta toga
Postoji život
Postojat će i prolaznost...