Poslednji Idioritmik Moj Andjele Lyrics

Kroz prašnjavo okno svojih snova
Spazio sam sebe u daljini, nekog starijeg sebe
Nekada sam kroz njih, eto, gljedao i tebe, moja mila,
Ti si dakako unjela svjetlost u moj maljeni svjet
I ta moja soba, taj prostor oivičen s četiri dosadna zida,
Najednom je bio okupan zrakom miholjskog ljeta...
Međutim, sada je sve drukčije, i ja eto, izjutra
zatičem na svome jastuku tragove zadremalih husara,
čiji su šinjeli u zimskoj magli zarobljeni,
Između dve bitke, u igrama kratkih pogleda, oni su usnili

Snio sam kako se naša ljubav topi iznad gradskih bulevara,
kao dvije kapi pored moga čela na prozoru jurećeg tramvaja
Tim ulicama i ja sam hodio sada, mada to bih činio nježno
Kao da sam hodio po svojim sopstvenim nedrima
Nedrima koja su iznela toliko sreće i tuge
Toliko ljudi, toliko djevojaka koje su se pretvarala u žene pred mojim očima
koje sam sretao, ljubio, voleo, zaboravljao
I ponovo bih se prisećao kada je za to bilo vremena
Ali ti, ti si bila nešto drugo, nešto posebno
Pružala si najveći otpor mojim bezuspešnim
Pokušajima da te zaboravim, moja babuškice
Tvoja lađa je uprkos svemu i dalje je plovila,
taj krhki brod spravljen od ružičastog papira
koga su mnogi pokušavali potopiti
ali ti uvijek si uspjevala da iznjedriš kao feniks iz pjepela
i budeš maštovitija u toj bajki od života

I onda, kada je već najednom svanulo, i pogađam, sama si ispred ogljedala
Prisjećaš se one malene figurice, prvih dana proljeća, prvih ljiljana,
rascvjetalog drvjeća i neba, koje je bilo i svjedok i sudija naše ljubavi,... Prisjećaš se...
Prisjećaš se možda i mene kojeg nijema više