TBF Esej Lyrics

Nisan paničan šta postajen jednostaničan
Razum je graničar bolesti koja bi volila da san maničan Cjelina je plastična, traži da san praktičan
I elastičan, pa je ludilo potez koji je taktičan Temelj je fizika, arhitekt empirika
Ironija I satirika grade smisao lirika
Boju, okus I miris metafizika
Ovo je putopis sa puta bez izlika
U magli punoj rizika, u očima mistika
Ljubav pogađa srce kroz oklop cinika
Nema vidika, zato napuštan banalno
Izoliran se transcendentalno, valno
Optimalno, abnormalno
Jer stvarno gadno je stalno aterirat u stvarno
Jer je kvarno I uopće nije zabavno
Šta sve je javno,
I naravno, nije naravno

REFREN: A ja ne želim, ne želim da se blamiram...

Zrna smo u masi
Gomili mesa šta se mijesi poput tijesta
Zbog viših interesa
Kalkulacije, eksploatacije
Kapital je pitar cvita demokracije
I svaki glas je bitan, mada je sitan
Zato hitam da bih se upisao
Da cjelina dobije smisao
I žalosno je to šta biran najmanje zlo
I šta je konačna suma da je ljudskost samo gluma
I politika je poput sapuna
Za oprat ruke prljave od prljavih računa
vrlina uma je za zgrtanje kuna
Pa se u izrežiranom svitu osjećam ka Truman
svit je sranje, jer globalno stanje
Diktiraju oni koji plaćaju kampanje
imperija siri duh slobode di ima radne snage, nafte i vode

REFREN: A ja ne želim, ne želim da se blamiram...

Svrgnuli s_____ga sa trona
Al ja san nevjerni Toma, idem doma
Odgovora nema u jezgri atoma
I popravku genoma DNA, ovaj svijet je samo sjena, opsjena
Uzavrela juha duha koji kuha
Zvuči glupo kad nemaš za duvana I kruha
I zato mi je muka od brže, bolje, više
I glasnije Meni je ipak jasnije tiše
Jer postaje kliše kada krik mora bit modni krik
Il marketinški trik oće li nam MTV I Cozmo
reć u kosmosu ko smo I što smo,
ma oće sto posto vridne pčelice u roju,
u velikom broju skupljaju med,
i paze na poredak i red.

REFREN: A ja ne želim, ne želim da se blamiram...